Hayatt Beograd. Pre nekih 20ak godina, Naporni, višesatni sastanak sa međunarodnim PR ekspertom na kojem smo dogovarali strategiju plasiranja u tom trenutku top secret vesti o međunarodnoj nagradi za brend kojim smo se bavili se (konačno) privodi kraju.
Zaključujući dogovor ugledni stručnjak izgovara: ,,OK, to je to, imamo mesto, vreme, scenario, govornike, brending, ketering, listu zvanica... i samo još jedan detalj nedostaje...“
Mozgić mota sve što je do tada naučio o PR-u... šta sad? Šta smo zaboravili? Nema više ništa… ne znam. Panika! ŠTA? Oči širom otvorene, sva čula izoštrena, mozak na maksimumu, olovka na mm od papira čekajući da primi zrno mudrosti svetskog stručnjaka....
„Šta to briga moju babu?“
On se šali, jel da? Šta sad baba? Koja baba? Kakva baba? Šta mene briga za njegovu babu? Uz dužno poštovanje za gospođu koja mora da je fina jedna dama, ali šta me briga za nju?
Čekaj, a poslovna i stručna javnost? A poslovni partneri? A njegovo veličanstvo potrošač? Majka, menadžer kućne kupovine? Urednici, novinari, klaster....
,,A baba?“, bio je uporan međunarodni stručnjak. Ali imamo svetsku nagradu. ,,Šta to briga moju babu?“, nemilosrdan je ekspert za PR i komunikaciju. Neiskusne moždane vijugice prepakuju podatke, preslažu znanja sa seminara, pretražuju po arhivi pročitanih znanja... nigde babe. Ne vredi. Nema. Ali, hajde računam, ako čovek toliko voli i ceni tu svoju babu daj da je ispoštujem. Dobro de, da vidimo šta na to kaže baba.
Ništa. Apsolutno ništa.
Ne zanima je.
Preskače vest, ne čita je.
Ne interesuje je. Ne kaže apsolutno ništa, jer je apsolutno i baš ni malo ne zanima.
UUUUPS!
Šta sad? Postane mi naravno jasno koliko je priča šuplja i nezanimljiva ikome osim nama kojih se lično i profesionalno tiče. I tek tada počne pravi sastanak i rad na strategiji koja je krenula od nove osnovne premise: ako ne interesuje moju babu, ne interesuje nikoga, tj. beznačajno je. Makar kad je o robi široke potrošnje reč. Politika, to je neka druga priča. Valjda. Mada - princip je isti, u pitanju su nijanse...
I šta je bilo posle?
Pa ništa. Odigrali smo perfektnu kampanju, postigli rekordnu prepoznatljivost, nezabeleženo povećanje prodaje, veliki broj objava i sve u svemu - baba je odradila svoje.
Od tada je ,,baba filter“ jedan od glavnih i nezaobilaznih alata mog svakodnevnog posla.
Naravno, sa godinama iskustva nastajali su mnogi novi filteri kao onaj omiljeni: pokaži kampanju krugu najbližih prijatelja. Ako im se ne dopada – puštaj odmah! Ti nisi masa i prosečan potrošač. Teška lekcija... ali o njoj neki drugi put.
P.S. Ovim putem želim da se zahvalim gospođi baki, za koju sam posle čula da živi na Havajima i da je jedna fina dama. I da se zahvalim svojoj baki i svim vašim bakama.